Feb 17, 2012

#onokad...ti je neko jako bitan



Koliko puta u životu ste sa nestrpljenjem čekali susret sa nekim? Koliko puta vam je srce treperilo zbog tog istog susreta? I koliko vam je važna ta osoba u životu? 
Meni lično, dešavalo se, ali ne tako često. Jer da je bilo drugačije, to onda ne bi ni bilo vredno pomena. I kada kažem važna osoba, ne mislim samo na muško-ženske odnose, vec generalno...na starog prijatelja, dalekog rodjaka, majku, oca, prijateljicu... U principu, kada se taj susret ugovara, mi već imammo odredjenu dozu adrenalina koja nas čini drugačijim tih dana, pred to dešavanje. A do kulminacije dolazi u samom trenutku susreta. Meni su takvi momenti bili neopisivi...puni emocija koje su prštale na sve strane. Sreća, pomešana suzama radosnicama, neizmerna radost, i naravno ljubav koju gajimo prema toj osobi. I na kraju - EKSTAZA!
Tog trenutka ništa ne postoji osim vas i te osobe. Ceo svet kao da je zastao u čekanju da se desi nešto. Ne čuju se nikakvi zvuci osim vaših srca koja radosno i jako lupaju u nekom svom ritmu. Momenat koji traje...kao večnost. I nista tada nije bitno, do vas dvoje, te dve osobe koje su željno čekale taj susret. Susret dva bića...sastanak, na koji su mogla doći i u naboljem ali i u svom najgorem izdanju. Jer, kada ti je neko jako važan može doći i bez osmeha na licu. Bitno je - da dođe.

Samo dođi, ne moraš ni osmeh da poneseš sa sobom.

MI



Dugo postojimo ti i ja. Dugo nismo znali jedno za drugo. A onda su se jednog dana nase duse srele. Prepoznale su se. I pocele su se upoznavati. I to vec traje neko vreme, ali jos uvek ne dovoljno da bi prepustile nama, nasim telima, da se dodirnu. Bice to svakako caroban trenutak, taj fizicki dodir, ta razmena energije i na taj nacin, ali do tada nase duse ce i dalje da nas pripremaju za taj dan. Moraju sve zvezde biti na pravom mestu, moramo oboje biti i mentalno i fizicki spremni za taj veliki vizuelni susret.

Nemoj taj susret da shvatis kao slucajan, a ni kao obican, bilo koji do sada. Imaj na umu da je to smisljeni susret, susret koji se ugovara, susret koji je davno ugovoren, kada nismo to ni slutili, kada nismo ni znali da postoji ono drugo. Budi uveren da ni ja ne znam kada je taj dan, samo osecam da je sve blizi. I ma koliko zeleli ili ne, da do istog dodje, mi se tu zapravo nista i ne pitamo. Znam, i ti slutis i verujes da je tako sudjeno. A onog trenutka kada se budemo i fizicki spoznali, tada ce nase duse da se povuku, predace nama stafetu. Jer one su zavrsile svoj zadatak, koji posle preuzimamo ti i ja. Sve ce posle biti na nama. Svaki uspon i svaki pad. Sva odgovornost ce biti prepisana nama, ostavljena u amanet od strane njih, nasih dusa koje su nas "upoznale". Jer da nije bilo njih, ne bi bilo ni nas. A kad verujes. . .
"There can be miracles
When you believe...
Says Love is very near."



Feb 13, 2012

14. februar


Za mene je to dan kao i svaki drugi. Ali neki slave svetog Trifuna, neki svetog Valentina, tacnije Dan zaljubljenih. U redu je, sta god ko da slavi. Nek' je samo veselo. Ne zelim da delim praznike na pravoslavne i katolicke i da osudjujem zasto se slavi taj a ne ovaj itd. Mislim, ko sam ja da bih tako i razmisljala a kamo li se tako i ponasala. U ostalom, to je ipak stvar licnog izbora, zelje, odabira... Kao sto recimo, imam omiljenu boju, mesto za izlazak ili cipele. Ili - to sto sam rodjena u Srbiji, ne znaci da ne mogu da mi se svidjaju drugi jezici i njihovi obicaji. No, ne mislie svi (naravno) kao ja, pa to sebi daju za pravo. To je ono sto mene strasno izludjuje kod ljudi, ta, ne samo ruzna osobina vec to pravo koje su sami sebi dali, da izigravaju nekakve male Bogove. 'ajdeeeee, ko ste bre vi svi da se tako ponasate - tako bih rekla tim osobama. Ali kako ne bi bilo nikakve vajde od toga, jos bi me i popljuvali, ostacu po strani i eto napisacu ovo sto mi lezi na srcu. To mogu, i necu nikog direktno prozivati, a oni sto se budu pronasli u prici...sta da im radim?
Dakle, sutra je praznik...svima nama. Poenta je da se lepo osecamo, bilo da smo u drustvu drugarice, druga ili zene, muza, porodice, rodjaka...ili mozda cak i sami. Jer, mozda okolnosti nekome ne dozvole sutra da budu u bilo cijem drustvu. I sta onda, zar ta osoba treba da se oseca sutra manje vrednom ili zapostavljenom? Naravno da NE. Zato, ljudi...slavite sutra 14. februar...kako vam je volja. Uzivajte u danu, drustvu, muzici. Budite pozitivni, vedri i veseli. Sirite pozitivnu energiju i ... uzivajte u zivotu. Pogledajte bar na trenutak, nekim drugim ocima, svet oko sebe. Mozda vam se i svidi.




Feb 12, 2012

Whitney, RIP

Nista nije vecno. Sve je prolazno. I ne znamo koliko ce da traje, pa ni nas zivot. Kako je cudno kada kazemo da niko nikoga ne moze da zameni, ali da se bez svakoga moze!?!
Jos jedan zivot se ugasio. Zivot jedne svetske dive, andjeoskog glasa, Whitney Houston. Neka pociva u miru. RIP, sve cesce koriscena skracenica i u nasim medijima (Rest In Peace) i drustvenim mrezama.
Na mnogim stranim kanalima vest o njenoj smrti je udarna. A u toku je i dodela Grammy nagrada na kojoj je i sama trebala biti gost. Istu vest su propratili i nasi mediji...price, komentari, snimci, itd. itd. . . Jer, Whitney je bila muzicka zvezda, a oprobala se i u svetu filma. Ali pre svega, bila je ljudsko bice. . . ciji se zivot ugasio.
Svakog, koga je ona zanimala kao umetnik, vec mnogo toga zna, ali se mogao i prisetiti od kako je objavljena tuzna vest, kroz kratku biografiju. Licno, cenila sam je kao umetnika i za mene je bila u samom vrhu najboljih zenskih vokala. Svakako da ima onih kojima nije bila u radijusu interesovanja, zluradih koji je prozivaju zbog mracne strane zivota, vec sad, jos uvek dusu koja nije nasla spokoj. 
I opet se ja po ko zna koji put, cudim, zgrazavam i pitam. Ne razumem i nkad necu - sta to nekome znaci. Zar nije jednostavnije ne slusati, ne gledati, ne citati - ono sto te ne zanima? Izgleda da nije. Ljudi pljuju i omalovazavaju druge, jer se tako osecaju bolje, srecnije, mozda cak i superiornije. 
Demokratija... svi o njoj pricaju i pozivaju se na nju. A znaju li sta ona znaci, koji su njeni okviri. Jer nije ona vasiona. Da li je ista za sve nas i sta predstavlja onima koji misle da nema granica???
Zbog svega toga, danas sam se jako razocarala u jednu javnu licnost sa nasih prostora, jednog novinara sa TV B92, kojeg sam dozivljavala kao simpaticnu osobu. Posle procitanog statusa na njegovom FB profilu - "selin, zove te vitni, povedi barbaru i maraju!" usledili su neumesni komentari njegovi prijatelja:
nemoj da mi diras Selin!
-  ne brini, ne bih je takao ni govnjivom motkom! ona je na vrhu moje liste najomrazenijih osoba na svetu IKADA.
-  Uh, kakv crnjak!
 Celine izgleda kao raspevana pokisla lisica kojoj je neko pokazivao da postoji i pokretanje udova na sceni ali  joj nikad nije islo.
bolje da su joj pokazali prst, a ne binu!
Ne moze Selin, ima potpisan ugovor sa djavolom u Las Vegasu - her heart will go on.
sacekacu.
hahaha a madonna?
madona nije u ovoj grupi
A Lady Gaga? :]
I sta sad to treba da znaci? Sta je i jedna od njih mogla da uradi nekome od nas da ih toliko mrzimo? Od cega je covek sazdan ako drugom ljudskom bicu moze da priziva smrt, i to sa podsmehom?  Da li to novinarski poziv dozvoljava vecu slobodu misljenja?
Definitivno, u poslednje vreme sta god da se desi, bilo gde, u vecini slucajeva, mogu se procitati samo negativna misljenja, stavovi i ovakvog tipa, pa cak i primitivni, komentari. Pljuj po svemu - da ti bude lakse. A da li je? 





ston - It's t Right But It's Okay

IT'S NOT RIGHT AND IT'S NOT OK


P.S. Nije u redu sto se ugasio jedan zivot, ali nije u redu ni da se sprdamo sa tudjim.