Mar 3, 2012

Podseti me sta to bese...mozak


Koliko puta sam cula tu famoznu recenicu: Imas li ti mozga? Cuj, imas li? Pa ima ga, svi ga imamo, naravno. Nepravilno se izrazavamo u pokusaju da nekog okarakterisemo kao prostog, glupog ili mentalno nedovoljno razvijenog. Poenta je u koriscenju mozga. Koliko ga koristis? I na koji nacin. Cak ni ukras ne moze da biti, jer ruzno izgleda...kao jedna smezurana masa koja nekome izaziva i gadjenje. Mislim da se samo neurohirurzima ne gadi jer u protivnom ne bi mogli da rade to sto rade. Ali, ja necu da piskaram o mozgu kao ruznoj masi, vec kao organu koji je veoma bitan u nasim malim zivotima. I onako, po nekim istrazivanjima, koristimo samo 10% a neki i manje. Za delfine, opet ista istrazivanja kazu da su inteligentniji od coveka. No, prica je o ljudskom mozgu.



Mozda malo i pretenciozno, ali mislim da koristim i vise od tih 10% mozga kad uzmem u obzir i svoju podsvest. Mada, to sad i nije tako bitno. Vazno je kako ja taj mozak koristim. Ne znam koja bi lista bila duza - ona gde nabrajam sta ne citam, ne gledam, ne slusam i tome slicno....ili ona druga. 
Ima jedna izreka koja kaze - NIKAD ne reci NIKAD. Uhh, u nekim situacijama ovo nikad jeste stvarno nikad. Al' stvarno. Jednostavno kada me nesto ne zanima, ja se necu ni trositi na to nebitno. Narocito ako su to neke veoma proste i vulgarne teme, ljudi ili tzv. zaglupljujuce emisije, clanci itd. Cak izbegavam i zutu stampu, komentare, jer su vecinom puni "hejta". Ma sve mi to truje dusu, a ja se citavog zivota trudim da ostane sto cistija, negujem je i cuvam od dusmana i djavola. Ne moze moj zeludac da svari neke stvari i to je to. Zao mi bude kada vidim potencijal u coveku a okrenut je negativnostima i glupostima. Jedina moja poruka bi bila - KORSTI SVOJ MOZAK na pametne stvari. Edukuj se, siri svoje vidike.
I kako rece Dr.House - "Vidis, ovo je mozak. Koristi ga."

Zimska pesma

Ako je budes ikada procitao, prepoznaces se u njom...znaces da su stihovi TEBI upuceni.

Htela sam ti u snegu pisati,
al' sam odustala.
Jer ti ne volis zimu
i pesmu nikad ne bi procitao.
Pahuljama sam ti htela 
neke rime izrimovati,
ali vetar bi mi
okrnjio pesmu.
Zato ti necu pisati
i necu ti nista reci.
Mozda mi, kada prodje zima
nekako s'proleca,
doleti i nova rima.
Ali do tada...
Ja cu uzivati u pahuljama
koje ti jedva da i vidis.
Jer dok se ne smrznes
Neces znati kako mi je bilo hladno...


Kad duša plače


Seta...tuga...suze... Tako se osećam dok slušam ovaj melodičan i harmoničan instrumental.
Ni sama nisam svesna zašto se sve to pokrenulo u meni. Razlozi sigurno postoje, ali su duboko u meni. Čak nisam ni surfovala po YT, već sam kod moje drage Lily to pronašla na zidu njenog profila. Imamo sličan muzički ukus i volim da poslusam sve te melodije koje je "zakačila". Ali, ova me je dotakla snažno...odvukla me do dna. Već na prvo slušanje...koje je tražilo i drugo. I onda je krenula bujica emocija.  Dok se oči nisu zamaglile suzama, osetila sam u duši pustoš, prazninu...kao da sam otupela (a nisam) ili da mi je neko "isprao" mozak, no ostali su neki "patrljci" koji signaliziraju da je razloga puno ali sam ja "resetovana" i ne sećam se više ni jednog. Zatim je usledilo i treće slušanje, ne bih li dokučila sta je to sto me je odvuklo u svet tuge. Koje su to note u meni isprovocirale nešto zbog čega duša plače, pa suzama puni oči? 
I svako ponovljeno slušanje je tužnije od prethodnog, jer se note kao krpelji, zarivaju još dublje u srce i plove venama.

Mar 1, 2012

Ćutim

Pogledaj u moje oči i u njima ćes videti sva pitanja i sve odgovore. Ja više neću ništa da ti kazem, jer sve što sam imala, izgovorila sam...napisala. Sve znaš, ništa nije ostalo nedorečeno ili neispričano. Vreme je, da ćutim. Mogla bih ja, naravno (uvek) još nešto da ti kažem, ali znam kada je vreme da prestanem. Ostavljam da se sve rečeno staloži, da se ugnjezdi tamo gde mu je mesto. Ali glavni razlog je - da se ti privikneš da sve sto sam rekla juče i danas, rekla bih ti i sutra. I moje ćutanje neće poremetiti baš ništa i nikog. Dok ovo pišem, ne misli da ti govorim - to ti gledas u moje oči u kojima se sve ovo oslikava. I rekle bi ti one još nešto... ali neke stvari se prosto - ĆUTE.


Feb 29, 2012

29.februar

Koja je po redu, vasa, ova 2012. prestupna godina? Koliko ste do sada pridavali znacaj tom poslednjem danu u mesecu februaru, svake cetvrte godine? Da li vam znaci nesto, osim ako imate nekog ko tada slavi rodjendan? Meni je danas bio lep dan. Tako sam htela i tako je bilo. Sirila sam pozitivnu energiju oko sebe, dala sam svoj doprinos univerzumu. Od mene, ako moze da se kaze, ne previse, ali svakako dovoljno. Mozda sam bila sebicna jer to nisam radila da bi svima bilo lepse, zabavnije i bolje. Radila sam to da bih se ja bolje osecala tako sto sam dragim ljudima rekla da ih volim, na meni svojstven nacin. Da li sam ih i iskoristila, ako se gleda iz nekog drugog ugla, izrazavajuci tu neku svoju emociju? Jer, koristeci njih ja sam i sebi ovaj dan ucinila posebnijim. Mozda sam se malo vise zanela u ovom 29.februaru? Mozda, zato sto ga nece biti u naredne 4 godine. Mozda sam svoje emocije danas usmerila sa nekim posebnim uzitkom. Mozda... Ali svakako, to nista ne menja stvar. Oni koje sam danas "iskoristila" znaju koliko ih volim...al' eto danas drugacije nego juce i nego sutra.

Feb 27, 2012

Ruka spasa

Svakom od nas je nekada potrebna ruka spasa. Mozemo je prihvatiti, ili biti gordi i ponosni pa to ne uciniti. Ako nas strah da cemo u necijim ocima biti "mali" odvrati od te ruke, na trenutak pomislimo: kolika je verovatnoca da se bas nama, nudi neka ruka i to bezuslovno? Zasto odbijamo nesto sto nema svako privilegiju da mu se to desi? I sta postizemo sa tim?
Mnogo je lakse kada se nesto podeli, bez obzira na tezinu problema. Niko ne kaze da uvek moramo sami da se borimo sa svim demonima i silama ovog sveta. U jednom trenutku se osecamo kao da je ladja potonula a vec sledeceg ta ladja moze biti spremna za novu plovidbu. Sve zavisi od toga koliko smo voljni da pokazemo da smo u odredjenom momentu slabi, da smo ljudsko bice, koje nije od celika i da ga mogu slomiti razne nedace na ovom svetu. Sve je to za ljude. 
Pa ponasajmo se onda tako i prihvatimo ono, sto nam se daje. Nece takvih situacija biti cesto u zivotu, a jos redje ce se nalaziti ta ruka, koju mozda odbijamo a moze da nam preokrene jedan citav dan, nedelju a mozda i godinu zivota. Ko zna?


Feb 26, 2012

A caring fool



Od kako znam za sebe uvek sam brinula za ljude. Bez obzira koliko su mi bliski uvek sam pokazivala tu briznu crtu, normalno, shodno situaciji i stepenu bliskosti. I zato sam zbog iste, cesto bivala smesna a mozda cak i budala, jer neki ljudi uopste nisu ni kontali da ste brinuli. Zato i kazem budala. Jer, pametan covek nece sebi dozvoliti da se "trosi" na ljude koji ne zasluzuju tu neku vrstu posebne paznje. Ali, ta crta mog karaktera se  ne moze tek tako izbrisati, mozda je mogu samo ublaziti. Tj. pokusati. 
Svaki put, kada sam na neki nacin posle svoje brige usmerene na odredjenu osobu, "ispala" budala, bivala sam ogorcena zasto to radim sebi...zasto se ne obuzdam i odmerim koliko i za koga cu brinuti. Ehh...pa nije to bas tako. Al' u tom trenutku pomislim, da sam, ono sto nisam. 
No, sviraj, sviraj...pa zadeni...tako kaze nas narod. Mislim da je doslo vreme da i ja to nesto "zadenem". 
Moram sebi odrzati jednu lekciju iz briznog ponasanja i ophodjenja prema drugima. Sama sam odgovorna za svoje postupke, pa shodno tome snosicu i "krivicu" sama. Jer niko mene ne primorava da budem brizna, osim moje duse i srca (samo toliko). Svesna, da ne mogu svi postupati i osecati se kao ja, opet opravdavam druge. Da li tada sebe jos vise krivim, ili manje? Sludim i samu sebe sa tim nekim pitanjima. 
Cinjenica je da moram sebe promeniti, makar i za najmanji delic, znacice mi. Jer necu bivati toliko puta povredjena ili ne bas tako jako, kada se dese situacije razocarenja. A desavace se, znam to, i dalje. Zato cu sebe u medjuvremenu pripremiti za te nove trenutke kada ja brinem a subjekat kojem je briga upucena mozda, daje dve pare za to. 
Brizna budala...to sam ja. Ali, menjacu srednje ime. Necu vise da trosim tu svoju energiju ako neko ne zna da je ceni. Polako cu neke koje sam navikla na sebe ovakvu i da odviknem. Neka vide da mogu biti i drugacija, tj.mozda slicnija njima. Ili cak i ista. Bice to za cudjenje, jer navike su cudo. 
I ne znaci to da cu ja prestati da brinem....neeee, samo cu tu brigu da oblikujem i usmerim na ljude koji znaju da osete da saosecam sa njima i koji znaju to da cene. To ovako napisano deluje kao da cu na kantaru meriti, ali u praksi ce izgledati drugacije. Ako bude potrebno, nekima cu i "nacrtati". Obrazlozicu najprostijim jezikom...ako i ta druga strana zna da pokaze ista ili slicna osecanja upucena meni, ja cu uvek znati da vratim vise. Ali, uskraceni ce ostati oni koji su navikli samo da "uzimaju" tj. da primaju i da ne reaguju...a naravno nikada se ne setivsi da to na neki nacin i "vrate". Sta vise, od moje brige znali su napraviti i parodiju cak i onda kada su se utapali u sopstvenom samosazaljenju. I na kraju balade, ja budem smesna ili ruzna strana medalje. E nema vise!
Od brizne budale, odstranicu budalu i ostace brizna JA. Ona ista, sa istim osecanjima i osecajima. Samo, vise ne i budala.