May 17, 2012

Empatija i moje nedoumice

"U psihologiji, termin EMPATIJA se upotrebljava da oznaci proces neposrednog uzivljavanja u emocionalna stanja, misljenje i ponasanje drugih ljudi. Empatija predstavlja neposredno saznanje osecanja, zelja i namera drugih ljudi. Npr. kada putem empatije otkrivamo strah ili bol drugog lica, mi prvenstveno znamo sta oni osecaju."
Ovo sam preuzela sa Vikipedije, zato je citirano. Mogla sam ja to i svojim recima, ali ovo bi bila neka definicija empatije.


Danasnji tekst Ljiljane Jerinic me je bas dobro "prodrmao". Ceo dan sam razmisljala na tu temu. Zato i pisem ovaj post, jer sam pod snaznim utiskom i nekako posmatrajuci ljude iz svoje okoline uvidjam da je sve manje empaticnih ljudi.
Zabrinjava me to, ali me vise brine nesto drugo - ja sama. Druge ne mogu menjati, ali sebe mogu. Nije zahvalno ni tumaciti sebe, ali posle testiranja i rezultata od 75% ipak se svrstavam u empaticne ljude. Znala sam to i sama, jer sam svesna svog ponasanja, postupaka i ophodjenja prema drugima. Cak mi bliski ljudi to i kazu, nekim drugim recima, zavisno od situacije. Prija to, naravano, godi egu, dusi...ali isto tako nekada imam utisak da ta moja empatija steti toj nekoj drugoj osobi. Jer, koja je korist od moje empatije ako sam sa njom izazvala suze u tudjim ocima, ocima osobe koju "dozivljavam" a ona je svega toga svesna i bas zbog tog saznanja bude jos tuznija? Da li gresim sto to posmatram iz ugla koristi i stete? Ili negde generalno gresim - zasto je neko zaplakao zbog nase empatije? Nisam dovoljno strucna da dam sebi te odgovore, zato i pisem ovaj post. Od danas, moja pitanja i nedoumice su "narasle" a mene izjeda neko moje neznanje.