Aug 1, 2012

Magija

Gde je ta magija ako imas osecaj da ti se nista magicno ne desava? Skrila se...ali NE negde - vec u nama. DA...svako ima malo mesta i za nju, samo sto ocekujemo mnogo od nje. A ne znamo da smo zapravo MI ti koji joj dajemo na znacaju (my point of view). 

Magicni su: trenutak...dan...osoba - svasta i svako od nas moze takav biti. Drugim recima, MAGIJA je  specijalna sreca. Mozda je jos bolji naziv - sreca u duginim bojama. Tako se bar meni dojmi. Ne znam kako vama. . .
Svako od nas ima u danu i magican trenutak i moze biti magicna osoba i da toga bude svestan. Postoje te neke magije koje se podrazumevaju, kao npr. duga ili vatromet. Ali to su trenuci koji manje-vise traju onoliko koliko i njihovo sagledavanje i desavanje. To su magije po *default-u za koje su nam drugi govorili i u nas usadili, da su to posebni i predivni momenti kojima se divimo.

Istina, divimo se mi i dugama posle kise i vatrometima za razna slavlja. Ali, ako nema magije u nama u trenutku kada se pojavi duga na nebu, mi je necemo ni doziveti kao jedan divan prizor. Cak i taj prasak od vatrometa nece imati onu draz ako mi sami nismo raspolozeni bez obzira sto mu se svi dive. 
Ali sta je sa ostalim magijama, koje nisu same po sebi "magicne"? Toliko je sitnica koje mogu biti u datom momentu bas takve. Da li i one zavise od oka posmatraca? Licno mislim da - DA.

Necije oci ce vam jednog dana u jednom momentu zasijati drugacije, pogledati vas neznije ili bilo kako drugacije nego inace. Pojavice se neka iskrica u njima...e, i to je magija ali samo ako je vidite drugacije od ostalih.
Cvet,u vasoj saksiji, koji gledate svakodnevno...mozda ce jednog dana dobiti novi listic koji ce ga ne mnogo ali dovoljno promeniti da to vise ne bude onaj isti cvet od juce.
Svi ti oblaci na nebu koji se stalno komesaju i prave razne oblike...nije li i to magija?! Raznoliki oblici koji nam stave osmehe na lice ili se zamislimo nad istima...
A tek vodopadi, puni snage, energije, koju samo voda moze imati...ti divni slapovi, koji se spustaju, padaju sa visina mocno se spustajuci opet u jednu celinu. I dok pada, ta voda ima u oku posmatraca razne vizije koje imaju razlicite oblike i boje.

Glas...umilni, treperavi, mekan kao barsun ili dubok bariton od kojeg vam kroz vene krv brze prostruji, nije li i to magija? Jer ne ostavlja taj isti glas na svakog i u istom trenutku isti utisak.
Mnogo je magije oko nas, mnogo je magije u nama...samo je treba pronaci.
Nekada se sakrije daleko i treba nam vise vremena da je pronadjemo a nekada cak iako je na "dohvat ruke" mi ne mozemo ili ne znamo da je uzmemo.
Zaboravljamo, zbog raznih faktora remecenja sta sve imamo u sebi...otudjujemo se od sebe. Zivimo brzo, nezdravo, ne razmisljamo kako gubimo kontakt sa prirodom sve vise. Zato sve vise, postajemo mali roboti koji se ponasaju upravo tako - kao masine. Ali stil zivota, iako nametnut u vecini slucajeva ne sme biti razlog da se odreknemo onoga sto je u nama...sve vise i vise - skriveno.
Razdrmajmo nasa cula, "probudimo se" i pogledajmo oko sebe, prirodu, stvari, ljude. Ako jednog trenutka nesto sto je danima izgledalo isto, vidimo drugacijim, znajte da ste uspeli da se otrgnete od svakodnevice. Uspeli ste da probudite u sebi magiju koju imate, a ona vam se vratila na mala vrata.
Onog trenutka kada vam livada sa cvecem bude izgledala kao vatromet na nebu, znajte da ste povratili vasu magiju koju ste odgurnuli od sebe. Znajte da ste uradili nesto dobro, ne samo za sebe vec i ljude oko vas. Jer, samo tako cete biti i pozitivnija licnost i siricete energiju oko sebe koja ce se rasprsivati kud god vi krenuli...

Mozda ce nekom od vas ovaj tekst izgledati kao mastanje, sanjarenje, filozofiranje...svako ce ga doziveti drugacije jer ne citamo svi ISTE RECI na isti nacin. Upravo u tome i jeste magija svakog ovog slova ali i vasa licna u zavisnosti od trenutnog raspolozenja.
Kako god bilo, ja se osecam lepo i to zelim da podelim sa svima vama koji ovo citate.

A mojoj dragoj MARTI se zahvaljujem jer me je inspirisala da sve ovo i napisem. Zato ovaj tekst i posvecujem upravo njoj.

Jul 30, 2012

Osmeh uvek nosi(m) sa sobom

Pre tacno godinu dana, moj prvi post na blogu je ugledao svetlost dana. Tako je i ovaj BLOG poceo da zivi. Sa "OSMEHOM" sam pocela, pa u tom duhu, na godisnjicu "My Doodle" i nastavjam...jer osmeha nikada dosta. Ta razvucena crta, kako ga neki zovu, nam znaci uvek. Mnogo osmeha sam primila a mnogo i darovala u protekloj godini. I to onih pravih, iskrenih...od srca. Jer, nisam ja rodjena za lazne, pa ni osmehe.
Mnogi od vas su bili moja inspiracija za moje tekstove a svakako da je osnova uvek bila u nekoj od vrsta ljubavi. Svi vi sa kojima sam se od srca smejala - smatrajte da ovaj tekst pisem vama i za vas. Jer vi ste to zasluzili. Razliciti razlozi ali uvek je svrha bila ista - uciniti nekog srecnim, makar i sirokim osmehom koji nekad bude delotvorniji od leka. Sreca, koju jedan osmeh nosi sa sobom je neopisiva i ne moze se iskazati ni sa milion reci...to se jedino moze osetiti. A ja znam da ste vi doprineli da ja budem zbog vaseg osmeha - srecna, kao sto ste i uzivali u toj razmeni pozitive koju jedan osmeh ima u sebi. 
Cak i kada cilj nije opravdao sredstva, vazna je namera...biti srecan. A srecan covek uvek nosi OSMEH sa sobom.