Nov 8, 2014

Neka nova jesen sa mog prozora


Gledam kroz prozor kako se krošnje drveća savijaju u naletima nekog vetra. Sunce sija a i nebo je vedro. Meteorolozi su opet omanuli sa prognozom. Super, raduje me njihova greška. Jer dokle god je Sunca dotle će i biti one energije koja nam daje volju da bilo šta radimo. Meni lično nikad ništa nije teško dok  je napolju vedro i sunčano. Jeste vetar malo nezgodan ali tu su kape, šeširi, kapuljače... pa se zaštitiš. Neće se pomrsiti ni kosa a ni misli.
Gledala sam kroz prozor i dalje, u te braonkasto žute krošnje i slušala šum vetra. Neke ptice koje lete u manjim jatima upotpunile su prizor. Uživala sam u prepodnevnoj subotnjoj kafi kao da sam najbezbrižnija osoba. Jer život me je naučio da treba uživati u tim sitnicama, detaljima, sekundama koje prolete. Ja to pokušavam i nekada mi to baš dobro ide.
*Danas sam ponosna na sebe*



Nov 6, 2014

Pozitivno razmišljanje

Lako je drugima davati savete: budi optimista, razmišljaj pozitivno, nije sve tako crno, pogledaj svetlu tačku na kraju tunela i tako dalje. Jednostavno je reći, čak i poslušati sve te ljude koji nam misle dobro i brinu za nas. Mnogo teže je to učiniti za sebe - postati pozitivnija osoba, gledati sa nekog drugog aspekta, ugla, okrenuti novi list, promeniti način razmišljanja. Treba mnogo truda uložiti u sebe da bismo postali bolji - sebi, a samim tim i drugima. Da vratimo osmeh koji je odavno izbledeo i nestao sa naših lica, da ponovo imamo sjaj u očima, da privučemo dobre i vesele ljude oko sebe...
Osnova svega je nas način razmišljanja. Zato se potrudimo da svaki dan razmišljamo pozitivno, bez obzira koliko nas, mozda, život "šamara". Sve su to lekcije i treninzi koji će nam samo koristiti kasnije kroz život. Ako posustanemo, mnoge lepe stvari će samo proleteti kroz naš život, okrznuće nas, nećemo ih doživeti niti uživati u njima. Zgrabimo svoje misli, "naredimo" im da ne budu crne. I kada nam kradom izmaknu kontroli, uvek ćemo moći brže da ih vratimo na pravi kolosek, pozitivnim razmišljanjem. Živimo život najbolje što znamo. A toliko možemo za sebe da učinimo.
Kako je ovo moj jubilarni 100-ti post na blogu, koristim priliku da postujem post sa gore pomenutog linka, tačnije sajta. Takođe, zahvaljujem se i @DonMarkoC što je omogućio blogerima i ostalima koji prosto vole da pišu, mesto pod ovom internet kapom za iskazivanje virtuelnih misli pretočene u priče.
Nešto kao P.S. vrlo sam ponosna i na sebe samu, jer mi je ovo najčitaniji post na www.blogmagazin.rs