Jun 26, 2015

Retroakrivno plaćanje



Živiš ludo, brzo i misliš da je ceo svet tvoj. Ali "ne jede se sve što leti". No, ti guraš dalje po sistemu (ne znam di teram) i tako dođeš u neke ozbiljne godine kada bi trebao da se uozbiljiš. Društvo ti nameće neke šablone a ti ih (ne)svesno prihvataš. Možda iz straha a možda i zbog godina u koje si zašao. I onda upadaš u nove "obaveze" za koje nisi znao da će biti baš takve. Tvoj duh se bori, jer se osećaš zarobljenim i ti si kao vezan lancima. A nikako to ne trpiš. No, moraš. Sukobiš se sa samim sobom, pokušavaš sebe da ubediš da ćeš lako sa svim da izađeš na kraj. Ali ništa od toga ne ide po tvom planu. Vremenom, mali problemi (gurani pod tepih) postaju veći, i tek njih ne možeš da rešiš. Jer da si mogao, u startu bi to uradio dok su bili u povoju. Od bezbrižne osobe koja je živela dan za dan, spokojno, bez problema, pretvaraš se u osobu koja vodi bitku sama sa sobom, osobu sa velikim bremenom. Hvata te panika jer više ne znaš odakle da počneš ne bi li počeo da rešavaš probleme. Tempo života i ljudi prisutni u tvom životu ti ni malo ne idu "na ruku". Šta više, otežavaju ti. Ti nastavljaš borbu, mučiš se ali se ne predaješ. Koprcaš se, želiš da povratiš snagu koju si nekada imao, što emotivnu, što fizičku. Ali način razmišljanja koji je doveo i do nekih dela ti više to ne dozvoljavaju. Pijavice oko tebe vrebaju, loše procene, rizici, razni gubici se umnožavaju. Nekada se praviš da ne postoje, tako ti je lakše. I znaš da zavaravaš sebe ali i dalje ideš tom trnovitom stazom. Jer, kao ima sve to smisla. Kao... A u dubini duše znaš kada si pogrešio i zašto si nastavio da grešiš i da sada plaćaš danak svemu tome. Moglo je sve biti drugačije da si ti sam bio drugačiji, ali onda kada si prihvatio bilo kakve šablone u životu i postao njihov rob ti si potpisao sebi presudu, onu najgoru. Vrtiš se u začaranom krugu, jer ne želiš pomoć od drugih zbog nekakvog glupavog ponosa. Vreme prolazi, ti si izgubljen u svemiru i pitaš se i pitaš...
Nema koristi od toga. Jedino što za sebe možeš uraditi je da neke stvari presečeš, druge da postaviš na pravo mesto, a uzde uzmeš u svoje ruke i doneseš radikalne odluke. I najvažnije od svega, da istraješ u tome. Da bi to uradio, moraš čvrsto stajati na zemlji, sa puno energije, i rezultat ćeš postići. Teško je, ali sam si sebi napravio život takvim. Ako si napravio od njega haos, sam taj haos moraš i da središ (počistiš). Neće niko drugi doći i zamahnuti nekakvim čarobnim štapićem i sve odneti od tebe, kao u bajci. Ako si karakter, uspećeš. I ako dovoljno želiš... da ostatak života provedeš u svom ličnom uređenom sistemu. - See more at: http://blogmagazin.rs/profil/?strana=objave