Aug 6, 2015

Svoj i moj, tvoja i svoja

Izgubiš se nekada u meni i budeš samo moj.
Izgubim se i ja, pa tada ne budem svoja.
I kada si svoj i kada sam svoja
Mi smo celina koja je i tvoja i moja.

Kada se reči u odaje  povuku
Duše spajaju naša tela.
Ja svoja budem tvoja
A ti moj iako si svoj.

Ne tražiš od mene da budem samo tvoja
Jer dobro znaš da moram biti i svoja.
I ne očekujem da budeš samo moj
Znam dobro i ja, da ti moraš biti i svoj. 

Aug 2, 2015

Kompleks(aši)



Dugo, ali stvarno dugo traje - to pljuvanje na sve moguće načine, srpske prestonice. Toliko je iritantno da moram napisati neku reč o tome.
Godinama unazad pokušavam da shvatim (i nisam uspela) zašto je Beograd trn u oku mnogima, kako bi neki rekli - provincijalcima. I sama sam nekada živela u drugom gradu (u Vojvodini) i sećam se komentara odraslih kada vide BG tablice - beogradsko govno. Nama deci je to bilo smešno ali se nismo upuštali u polemisanje zašto tako kažu. Jer deca su tada bila DECA.
Ništa se ni do dana današnjeg nije izmenilo, čak je postalo mnogo gore. Sada nema tih benignih komentara, sada se čuje zloba koja da može, izjela bi vas, kroz monitor ili iskočivši iz dnevne štampe. Čemu tolika frka oko Beograda? U čemu je problem ljudi iz tih nekih (i to većih gradova Srbije) koji se trude da ocrne Beograd? Šta im je glavni grad skrivio? Zar u njemu ne živi pola Srbije, gledajući sa aspekta odakle su sve ljudi migrirali? Ja nemam i ne mogu sebi da dam adekvatno objašnjenje koje bi ih opravdalo u toj sočnoj zlobi. Iskreno, više i ne želim da ga tražim, jer je to prešlo granice tolerancije i normalnosti.


Kakve to komplekse ljudi imaju kada mogu da mrze grad (hej, grad) toliko? A i sami žive u svom lepom gradu...Nišu, Kragujevcu, Kraljevu, Čačku...(ovo su slučajni uzorci, ništa smišljeno)? Kako je uopšte nastala ta mržnja prema glavnom gradu Srbije? Jesu li vam je roditelji preneli pa ste nastavili zajedno da je "gajite"? Šta vama zapravo smeta u tom Beogradu? Nemojte reći ljudi, jer ćete onda sami sebi skočiti u usta. Već pomenuh, mnogo je ljudi sa strane došlo da se školuje i ostalo da živi u njemu. Naravno da je bilo i onih kojima ne odgovara brz tempo života, ali to je specifično za sve veće gradove. Takvi ljudi su se vratili u svoja mesta odakle su i došli...neki možda zbog posla u neka druga. Ako ćemo pričati o kulturnom životu, o ružnoj strani, sadržajima za decui mlade...opet ne vidim problem. Svaki grad ima i svoju lepu i onu drugu, ružnu stranu. I svako će prvo da priča o toj ružnoj strani. OK. Kako god. Ali ne zaboravite, niko nije pošteđen (na žalost) ružnih dešavanja, ma gde živeo.


Retko ću čuti da ljudi koji žive u Beogradu, pljuju i podsmevaju se onima iz Sombora, Kruševca, Leskovca, Pirota (opet sam nabrojala slučajne uzorke). A često, baš baš često to čujem i to u sočnom "pakovanju" kada se radi o Beogradu. I nemam opravdanja za sve vas koji se tako ponašate. Em je nezrelo, em bezobrazno, em neprimereno. Dovoljno sam rekla.
Jedino moje obrazloženje za sve koji se tako ponašaju, je - da imate velike komplekse velikog grada. A vi vidite šta ćete. Smešni ste takvi. A što se tiče vređanja (nekada i ličnog), razmislite malo...možda jednom naiđete na bezobrazniju osobu od vas, iz Beograda.

Srdačan pozdrav iz Zemuna.

Dani i noći

Ima takvih dana kada u meni ljubav spava.
Ima i nekih noći kad ne znam kuda poći.
Ima dana kada sam vesela i razdragana.
Ima i noći za koje kažem da će proći.
Ima dana svih nijansi boja
Ali svaka je i tvoja i moja.
Ima noći koje kao da nisu naše
Jer mrak je i nekad nas se plaše.
Ima dana kada smo baš daleko ti i ja
Ali ljubav naša nas i daljinom spaja.
Postoje trenuci kada mislim da se svet ruši
Ali već sledećeg se setim ko mi je u duši.
I kada me grozote i nepravde jako bole
Dovoljno je što znam kako se naše duše vole.