Čudni spojevi u mojoj šumi
Ja sam samo jedan mali mrav koji živi i radi u jednoj velikoj šumi. Gledam samo svoja posla, ali imam oči da vidim i uši da čujem, čak i kada bih najradije okrenula glavu. I vidim ono što mi se ne sviđa, što ne želim, al' ko mene šta pita. A šuma k'o šuma, nastanjena je raznim životinjama. Pa... da ih upoznate.
Pored slonova, lavova i tigrova, u šumi se s vremena na vreme pojave i hijene. Verovatno bi bilo dosadno da nema raznih ptičica, onih što cvrkuću te razne tračeve pretočene u raznovrsne melodije. Majmuni se prosto podrazumevaju, jer kakva bi to šuma bila bez njih. Možda nije baš proporcionalan broj jakih i slabih životinja, ali raznolikost je zastupljena.
Ono što moju šumu čini drugačijom od ostalih je to, što su u paru životinje koje ne pripadaju istim vrstama. Tako se može videti majmun sa paunicom, lav sa zebrom, zmija sa žabom. Čudni spojevi su ovde normalni. Toliko normalni, da se iznenadiš kada vidiš par iste vrste – medveda i medvedicu ili jelena sa srnom. Retkost je ovde česta pojava. I svi nekako žive, manje-više ovako ili onako. Oni prefinjeniji gledaju samo svoja posla, ne majmunska. Dok onih drugih, što ne čiste "đubre ispred svog praga" ima svakako više. Čudna šuma u neku ruku, rekli bi. Mada, kada se uzmu u obzir te razne kombinacije, ti spojevi različitih vrsta u jednoj zajednici, ta čudnovatost više nije ni strana, ni zastrašujuća. Privikla se većina na sve to. No, ipak neki guraju svoje nosiće, da ne kažem slonovske surle, gde im nije mesto. Nekada je to simpatično, ali ne baš uvek. Kad-kad to bude iritantno a Boga mi zna biti i "opasno".
Živim ja i dalje svojim mravljim životom, i gledam samo na one koji mi nešto znače u životu. Ostale, samo okrznem pogledom ili prostrelim, zato što su mi preprečili put. Ne zanimaju me te neke koze koje se šepure pored svojih paunova. Ahhh, pa smešni su mi. Kako neće biti? Čuj molim te, koza "smotala" pauna. Pa zar treba komentar? Ili lisica, onako lukava koja pola šume može da "prevede žedne preko vode" dolijala onom smrdljivom tvoru. Tako to bude u životu.
|
Nisam ja tu da sudim, ali svakako pamtim, a i šuma pamti ko je gazio, a ko čuvao put. |
Moja draga bića koja žive u toj šumskoj zajednici su mnogo više vredna pomena. Sa svima njima, iako su različite dobi i sorte, imam poseban odnos. Vreme sa njima prolazi u harmoniji, učenju, uzajamnom davanju i primanju...savetovanju i deljenju. Svakog novog dana, susreti sa njima su drugačiji, jedinstveni i neponovljivi.
Sva ta moja šumska bića imaju nešto što druga nemaju - dobrotu, plemenitost, iskrenost. Zato ih i čuvam, negujem i uvek sam tu za njih. Jer teško je mravu ako nema uz sebe nekog dobrog medu, slatko lane ili razigranog zeca. A i oni paze mene jer kada si "mali" svako može da te zgazi...i samo produži dalje. Jer šta je jedan mrav u milionskoj koloni?
P.S. Svako prepoznavanje je slučajnost a možda i nije.
