Showing posts with label #reči. Show all posts
Showing posts with label #reči. Show all posts

23/02/26

Čuvar nerođenih reči



Ona može biti teška poput olova, ali i laka kao pero kada donese mir. Neretko je znak mudrosti, tihi svedok naše zrelosti. Ipak, ako predugo traje između dvoje koji se vole, taj čuvar postaje graditelj nevidljivog zida koji malo ko ume da sruši.

Nema glas, a ponekad odjekuje bolnije od vriska. Može ti biti najodaniji savetnik ali i najsuroviji sudija kada te usred gužve ostavi ogoljenog pred samim sobom.


Jer svaka reč koju pustimo u svet, samo je mali deo onoga što ovaj "čuvar" zauvek zadrži za sebe.

 

Jedni od nje beže, zatrpavajući prostor bukom i nebitnim stvarima samo da je ne bi sreli. Drugi je traže kao utočište, jer tek kada ona nastupi – maske padaju. Iako naizgled prazna, ona je zapravo krcata svim onim za šta nismo imali hrabrosti.

Čim reči utihnu, ona preuzima presto. Ne traži dozvolu, jednostavno se useli u pogled, u stisak ruke ili u praznu stolicu preko puta tebe. Verovatno ste i sami, čitajući ovo, osetili njen prisutan dah.

Tu je, odmah iza poslednje tačke.


06/08/15

Svoj i moj, tvoja i svoja


















Izg
ubiš 
se nekada u meni 
budeš 
samo moj.
Izgubim se i ja, pa tada ne budem svoja.


I kada si svoj i kada sam svoja
Mi smo celina koja je i tvoja i moja.

Kada se reči u odaje  povuku
Duše spajaju naša tela.
Ja svoja budem tvoja
A ti moj iako si svoj.

Ne tražiš od mene da budem samo tvoja
Jer dobro znaš da moram biti i svoja.
I ne očekujem da budeš samo moj
Znam dobro i ja, da ti moraš biti i svoj.