May 17, 2012

Empatija i moje nedoumice

"U psihologiji, termin EMPATIJA se upotrebljava da oznaci proces neposrednog uzivljavanja u emocionalna stanja, misljenje i ponasanje drugih ljudi. Empatija predstavlja neposredno saznanje osecanja, zelja i namera drugih ljudi. Npr. kada putem empatije otkrivamo strah ili bol drugog lica, mi prvenstveno znamo sta oni osecaju."
Ovo sam preuzela sa Vikipedije, zato je citirano. Mogla sam ja to i svojim recima, ali ovo bi bila neka definicija empatije.


Danasnji tekst Ljiljane Jerinic me je bas dobro "prodrmao". Ceo dan sam razmisljala na tu temu. Zato i pisem ovaj post, jer sam pod snaznim utiskom i nekako posmatrajuci ljude iz svoje okoline uvidjam da je sve manje empaticnih ljudi.
Zabrinjava me to, ali me vise brine nesto drugo - ja sama. Druge ne mogu menjati, ali sebe mogu. Nije zahvalno ni tumaciti sebe, ali posle testiranja i rezultata od 75% ipak se svrstavam u empaticne ljude. Znala sam to i sama, jer sam svesna svog ponasanja, postupaka i ophodjenja prema drugima. Cak mi bliski ljudi to i kazu, nekim drugim recima, zavisno od situacije. Prija to, naravano, godi egu, dusi...ali isto tako nekada imam utisak da ta moja empatija steti toj nekoj drugoj osobi. Jer, koja je korist od moje empatije ako sam sa njom izazvala suze u tudjim ocima, ocima osobe koju "dozivljavam" a ona je svega toga svesna i bas zbog tog saznanja bude jos tuznija? Da li gresim sto to posmatram iz ugla koristi i stete? Ili negde generalno gresim - zasto je neko zaplakao zbog nase empatije? Nisam dovoljno strucna da dam sebi te odgovore, zato i pisem ovaj post. Od danas, moja pitanja i nedoumice su "narasle" a mene izjeda neko moje neznanje.

2 comments:

Ljiljana Jerinic said...

Draga Sanja,
trudim se da odgovorno se ponašam i na društvenim mrežama. Problem sa savetovanjem u psihologiji je što ne postoji univerzalni savet, po svačijoj meri, pa se desi da je potrebno deliti dijametralno suprotne savete, a to već liči na šarlatanstvo.
Članak u Tetki je, zbog trenda opadanja empatije, govorio samo pozitivno o empatiji. Naravno, prepoznali su se samo empatični, a neempatični su ga svrstali u naivnost, ili čak glupost.
Postoji naličje i empatije: hiperempatija, patološki altruizam, prekoračenje u pomaganju ljudima i žrtvovanju za druge. Saro ti si verovatno govorila o tim dilemama. I naravno, postoji i problem kako živeti empatičan u neempatičnom svetu. Znajući kakve poruke šaljem zato sam prvo pisala o asertivnosti, a onda o empatiji, a ne obrnuto.
Empatija je pri vrhu emocionalne pismenosti, ali je iznad nje interaktivnost (po Klodu Štajneru), gde treba adekvatno da reagujemo na plimu i oseku svojih i tudjih emocija.
Briga za druge je zdrava SAMO ako ne isključimo brigu za sebe. I ako brinemo za sebe, to nisu spojeni sudovi, nećemo biti manje humani! Govoreći o asertivnosti zato sam rekla da je ova veština korisnija dobrim ljudima!!!!
Tako je idealno zapravo da u najužem okruženju bez opasnosti dozvolimo da struji empatija i bezuslovna ljubav, a u kontaktu sa spoljnim svetom da uključimo senzore, dobro procenimo, pa onda budemo empatični sa empatičnima, a neempatični sa neempatičnima. Empatija, tako ispade da treba da se zasluži. Naravno, to ni malo ne umanjuje njenu lepotu i moć kada se susretnu dva empatične osobe :)
Nadam se da sam rešila tvoje dileme Sanja!
Moj skor na testu je 97,5%, što znači da sam itekako morala ovo da naučim u životu.
Pozz
Ljiljana

saranijagara said...

Pre svega, hvala na ovako opsirnom pojasnjenju. Ne samo da nemam vise dileme, vec su mi vidici sada kroz ovu temu postali siri. Nadam se da ce svi odgovori na moja pitanja i pojasnjenja sa tvoje strane biti od koristi ne samo meni vec i ostalima koji budu ovo procitali.
Jos jednom, HVALA Ljiljana.