Nov 17, 2014

Lego kocke


Rodiš se sastavljen.. sa svim "delovima" i tako te tretiraju kao normalnu, zdravu i pravu osobu. Uživaš u periodu života bez briga. Kreneš u školu i više nije tako. Neki delovi malo popuste ali si i dalje sastavljen. Ako ti se posreći, tako preguraš i srednju i fakultet. Ali...

Znam da ste svi čekali tu famoznu skoro neizostavnu reč. Obično "ne sluti na dobro" pa ni u ovom slučaju.
Elem, zaljubiš se i počinjes da se rašrafljuješ kao nikad pre toga. U čudu si jer ne znaš šta te je snašlo. Ma skroz si raštimovan. Ako ti u ljubavi "cvetaju ruže" onda ti to i ne smeta. U suprotnom nećeš znati "gde biješ". Tada počinješ da se osećaš kao da te neko rastavlja na delove, kao da si od Lego kocki. Osećaj je, za ne poželeti nikom, osim - ako si osvetoljubiv prema toj određenoj osobi koja te je i "rašrafila". Ali kako ništa nije večno, polako skupljaš svoje "Lego kocke" i vraćaš ih na mesto. Hmm...možda nisi baš sve pod konac doterao ali delovi su tu. To je bitno.

Oporavljaš se i tako ponovo staješ čvrsto na noge. No, nekada ljudi ne znaju da izvuku pouku, ne budu obazrivi ili budu maleri pa ponovo nalete na osobu koja će ih opet, rastaviti na delove. Možda ste samo dobra duša pa ne znate kako sa nekima i tako budete lak plen. No svako novo rašrafljivanje i ponovno sastavljanje ostavlja tragove na nama, tačnije, na našem srcu i duši. Tako one naše "lego kockice" sve teže mogu da se vrate na mesto, da se uglave gde treba i moraju biti. Jer, bilo je raznih "lomova" u međuvremenu, ne samo ljubavnih. Kršilo je tvoju dušu i srce mnogo toga... a kad samo pomisliš kakvo ti je bezbrižno detinjstvo bilo, sa jakim delovima na pravom mestu. A sad si doveden u fazu raštimovanog klavira. Ne znaš da li da plačeš ili da se smeješ (od muke). Vraćaš film u svojoj glavi nebrojeno puta i čudiš kako ti se sve to izdešavalo. U neverici si nad sopstvenim životom. Natrag i da možeš, pitanje je da li bi opet možda bilo isto. A u budućnosti ne znaš šta te čeka. Zato, stoj čvrsto SADA na nogama i pokušaj da sastaviš od komadića sebe - CELOG.

I dok to pokušavaš, ni od kuda se pojavi NEKO ko će ti dati volju, snagu, želju i smernice da uspeš u svom poduhvatu. To je osoba kojoj je stalo da budeš opet ono dete sa svim delićima i komadićima svog života. To je osoba koja će biti uz tebe na sve moguće načine i pomagaće ti da opet budeš CEO. To je osoba koja će držati "u zagrljaju" sve parčiće tebe, dok se ne sjedine u celinu.

TO JE OSOBA KOJA TE BEZUSLOVNO VOLI. A tada i ti ponovo postajes ono dete, jako...u jednom "komadu".



IZVOR: http://blogmagazin.rs/iz-mog-ugla/lego-kocke/

Nov 16, 2014

PAST TENSE PEOPLE




Ljudi iz prošlosti, ne zovu se "za džabe" tako. Nema ih više u našim životima iz nekih razloga. Ne treba ih "vaskrsavati" jer neće biti dugog roka trajanja.

Kada se jednom pokidaju niti, teško da se mogu ponovo sastaviti. Ako se i spoje, neće dugo izdržati jer su dugo bile pokidane. Mnogo je nepoznanica koje nam se možda neće svideti. Ljudi se menjaju preko noći a koliko tek posle niza godina...

Ispunjavajući praznine godinama u kojima nam ljudi prošlosti nisu bili prisutni, shvatićemo da nam se neke stvari ne sviđaju, da to nisu više oni ljudi koje smo nekada poznavali i da su nam na neki način stranci. Možda ćemo ignorisati sve to, jer imamo slične ljude i u sadašnjosti...tu su nam, prisutni u našem životu, pa im ne zameramo što-šta. Kao što rekoh, prisutni.

E u tome i leži "kuka" jer oni su tu, i bili i sada su i imaju nameru tu i ostati. Za razliku od ovih "povratnika" sa kojima nemamo izgrađenu sponu, nema tih niti koje nas vezuju, već iskidane i krpljene, koje prete pucanju. U tome je sva suština a i razlika između ljudi prošlosti i sadašnjosti.

Jer ljudi koji su sa vama čitavog života, bez obzira da li su tu i fizički i oni koji su odlazili pa se vratili nikako ne mogu u isti "koš". Ako si jednom odlazio, možeš opet to učiniti bez emocija, griže savesti. Teško je možda to prvi put uraditi. Zato su ljudi sadašnjosti tu gde jesu i čekaju nas u budućnosti. A #ljudi prošlosti su past tense people, koji su nekada bili naša sadašnjost ali su u jednom delu života zastali i razišli se od nas. Tako su ostali u našoj prošlosti, gde im je i mesto. Jer, bolje da ih se sećamo po lepom... Zato neka tamo ostanu zauvek.