Danas je dan kada sam ugledala ovaj, ne tako lep a ni totalno loš svet. Možda ne tako običan, svet u kome bitišemo svi mi na ovoj planeti.
Na današnji dan sam prvi put zaplakala pre mnogo godina. I zato valjda plačem i dalje. Možda, da se beba po rodjenju oglasi osmehom, možda bi nam život donosio manje suza. Možda...
Uvek sam volela svoje rodjendane i nikada nisam brojala godine. Bila sam okružena sa ljudima koji su bili ceo moj svet i to mi je bilo dovoljno. Za puno srce dovoljni su ljudi koje voliš i koji vole tebe. Sve ostalo je tako malo i sitno u poredjenju sa tim.
Ali život ti kroji dane.... Daje ti i uzima. Kada dobiješ, raduješ se a kada ti uzme, tuguješ.
Ja sam danas i radosna i tužna jer i dalje imam ljude koji me vole ali sam i tužna jer nemam više pored sebe osobu koja mi je podarila ovaj život, koja me je rodila, vaspitala, usmerila, prošla sa mnom sve nezgode, bolesti i ljubavne jade - moju mamu.
Nedostaješ mi danas mnogo, MAMA.
No comments:
Post a Comment